News
Nedelja, 26. Mart 2017
Upornost,marljivost,spremnost i snalažljivost vrline su uspješnih ljudi
Puni snova i ciljeva,spremni su na sve da nadju nacin kako da ih ostvare..
Baš takva je i naša mlada i uspješna Bišcanka.Ona je Džehva Dulic ima samo 16 godina,a svojim trudom i radom došla je do vrhunca uspjeha.
Njen san je bio da prošeta pistom najvecih svijetskih modnih agencija,da putuje svijetom i bude voljena i poznata.Svojim trudom i napornim radom ona je uspjela da ostvari svoj san.
"Puno sam se trudila,ulagala sam puno i vremena i novca,odricala se ali uspjela sam ! Uspjela sam da potpišem ugovor sa jednom od najboljih modnih agencija u svijetu.
ETM-agencija je ostvarenje mog najveceg sna.Samo rijeci hvale mogu da kažem za te ljude i agenciju.Uskoro s njima treba da putujem za Belgiju gdje cu raditi sa najboljim kreatorima i klijentima. Zahvalna sam njima i svima koji me podržavaju,a posebna zahvala pripada mojim roditeljima..
U ovom našem gradu jako teško je uspjeti u poslu poput ovog. Nažalost naši ljudi više cijene Cecu,Karleušu i neke druge srpske "dive" a uspjehu naših djevojaka se ohole i smiju..Cesto se nadjem u takvoj situaciji da me izruguju,ali ja znam da oni ne mogu da budu poput mene i ne znaju koji je to užitak.Zato im se ja samo nasmijem.Ja hodam uzdignute glave i ponosno radim posao koji volim.I samo još jedno,moj savjet vam je:"Nikad nemojte odustati od svoga sna,bez obzira koja prepreka vam stajala na putu vi je zaobidjite i idite dalje.." Jaa volim sebe i to što jesam i takva cu da ostanem..."
Ovo je bila prica mlade i uspješne Bišcanke.Ona vam treba otvoriti oci,dati nadu i snagu da ostvarite svoje želje i snove,i zapamtite jedno:"Nikada ne odustajte.."
Nedelja, 18. Decembar 2016
Izbor za Miss USKA-a za Miss BiH 2017
Ovogodisnji izbor za Miss USKA-a za Miss BiH 2017 odrzat ce se u ovom mjesecu.Pored velikog broja djevojaka iz svih gradova Unsko-sanskog kantona na izbor za Miss USK i mlada Biscanka Dzehva Dulic prihvatila je poziv za ovo takmicenje.
Dzehva je rodjena 2001. godine u Bihacu gdje je zavrsila osnovnu,a jos pohadja srednju Medicinsku skolu.Jako je uporna i ambiciozna i zeli da ostvari sto bolji rezultat na ovogodisnjem izboru za Miss USK. "imam dosta zelja i ciljeva,jedan od tog je da uspijem kao model. Imam podrsku svojih prijatelja i roditelja i potrudit cu se i zbog sebe i njih da ostvarim svoje snove !"
Ponedeljak, 25. Maj 2015
Asfalt Rasodi
Združeni odbori Džemaata Bišcani
Bišcani-Prijedor
Dana:25.05.2015.god.
DONATORSKA AKCIJA PRIKUPLJANJA NOVCANIH SREDSTAVA ZA ASFALTIRANJE PUTA DO ŠEHIDSKOG MEZARJA
Poštovani,bišcanke i bišcanci i ostali ciji su najmiliji našli svoj vjecni pocinak u Šehidskom mezarju Bišcani obavještavamo vas da su radovi na Šehidskom mezarju, Turbetu i Spomen obilježju "Sloboda" privedeni kraju i da je izvršeno asfaltiranje unutar kompleksa kog cine ova obilježja, a koja svojom arhitekturom i pisanim tekstom odašilju poruku sadašnjim i narednim generacijama o zlocinu nad našim najmilijim ljeta 1992.godine. Nažalost, do ovog kompleksa, do ovih znamenja dovodi nas blatnjav put, koji u dobroj mjeri baca sjenu na njihovu monomentalnost.
Odbori Džemata Bišcani, nakon provedene ankete,PROGLASAVAJU DONATORSKU AKCIJU PRIKUPLJANJA NOVCANIH SREDSTAVA ZA ASFALTIRANJE PUTA DO ŠEHIDSKOG MEZARJA NA RASODIMA, te vas pozivaamo da se u što kracem vremenu, od proglašenja akcije, prijavite na spisak donatora i svojim novcanim prilozima omogucite realizaciju ovog projekta u što kracem vremenu (vremenu preostalom do otvaranja).
Zato recimo sami sebi "Ovo ne moze proci bez mene" - jer ovo je šlag na naše dugogodišnje aktivnosti u izgradnji svega što se nalazi u sklopu kompleksa, a što na odredjen nacin, pored ostalog, i materijalno svjedoci o našoj ljubavi prema našim najmilijim.
Pri upisu na listu donatora recimo: Dragi moj,babo,brate sestro,rodjace,komšija,prijatelju ja te nosim i nosicu dok sam živ u svom srcu i svom sjecanju i moja ljubav prema tebi je iz dana u dan sve veca i veca. Sve ovo sto ti kažem potvrdjujem svojim dosadašnjim ucešcem u izgradnji Šehidskog mezarja, Šehidskog turbeta i Spomen obilježja"Sloboda" koja u sadašnjem i buducem vremenu svjedoce o vašoj pogibiji od strane dušmana ljeta 1992.godine. Znamenja koja uradismo blistava su kao sto su blistavi bili vaši nevino prekinuti životi. Da se njihova blistavost nebi gubila u blatnjavom putu kojim dolazimo do njih , radi posjete vas, evo ja iz neizmjerne ljubavi prema tebi-vama novcano podržavam ovu akciju i sevape od tog dobra poklanjam pred tvoju-vaše duše, a asfalt koji ce voditi do tvog-vašeg vjecnog boravišta neka budi od koristi onima koji vas budu zijaretili-posjecivali.
Cetvrtak, 5. Juni 2014
Uhapšene tri osobe osumnjicene za ratne zlocine u Prijedoru
Po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zlocine Tužilaštva BiH, ovlašteni policijski djelatnici SIPA, rano jutros, na podrucju Kozarca, opcina Prijedor, proveli su akciju u kojoj su lišeni slobode osumnjiceni:
1. Vlasenko Mitar, rodjen 14.05.1955. godine u Prijedoru, državljanin BiH
2. Vlasenko Rade, rodjen 16.02.1960. godine u Prijedoru, državljanin BiH
3. Koncar Drago, rodjen 18.06.1959. godine u Prijedoru, državljanin BiH
Ovi osumnjiceni su pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjiceni su da su u periodu od 24.05.1992. pa do kraja mjeseca juna 1992. godine, u okviru širokog i sistematskog napada vojske, policijskih i paravojnih jedinica na civilno stanovništvo bošnjacke i hrvatske nacionalnosti opcine Prijedor, u svojstvu pripadnika vojske Srpske Republike BiH, na podrucju mjesta Kozarac, lišili života sedam osoba bošnjacke nacionalnosti.
Oni se sumnjice da su pocinili krivicno djelo-Zlocin protiv covjecnosti.
Uporedo sa lišenjima slobode, vrše se pretresi na ukupno 3 lokacije, u potrazi za dokazima koji se dovode u vezu sa ovim krivicnim djelom.
Nakon lišenja slobode, osumnjiceni ce u zakonskom roku biti predati postupajucem tužitelju Tužilaštva BiH, koji ce ispitati osumnjicene i nakon toga donijeti odluku o pokretanju prijedloga za odredjivanje mjere pritvora.
Avaz
Nedelja, 1. Decembar 2013
Prošao sam ovozemaljski džehenem
Otkopavanje grobnice Tomašica ponovo je raskrvarilo nikad zarasle rane Prijedorcana. Sjecanja na torture i zlostavljanja, poniženja, brutalna ubistva, kao i na njihove aktere, vratila su se poput najcrnje more i to svježa i jaka kao da se sve jucer dogodilo.
Avazov" sagovornik imao je samo 15 godina kada se našao u prijedorskom mucilištu. Danas živi u jednoj od skandinavskih zemalja i svoju ispovijest odlucio je podijeliti s javnosti. Za sada tajno, ali, kad zatreba, sigurno i javno. Koliko zbog onog što je tada preživio i vidio, još više zbog gorcine koju danas osjeca gledajuci svoje mucitelje kako slobodni i bez griže savjesti hodaju njegovim gradom.
Kao da je jucer bilo, kaže, sjeca se 30. maja 1992. godine kada je s lokalnog Radio Prijedora Bošnjacima i Hrvatima poruceno da s bijelim trakama na rukama dodju pred hotel "Balkan".
Ništa nam u tome nije bilo cudno. Medjutim, pred Asafovim kaficem bio je haos. Iduci prema Zagradskoj pijaci, vec su se nazirala tijela ubijenih ljudi. Ubijeni su bili privatnici albanskog porijekla, poput poznatog "zvezdaša", vlasnika kafica "Crvena zvezda" na autobuskoj stanici. Vidim, nema mu pola glave. Njegov mozak se izlijeva na asfalt, a ostatak glave je bio skalpiran. Do njega leže braca s Jereze. Cevabdžija Ekrem "junacki" upucan sledja s dva hica. Privatniku s Urija pocinje curiti mozak. Tu je i još nekoliko leševa s razbacanim dijelovima tijela i licnim stvarima... Cetnik nam naredjuje da idemo dalje, pred hotel "Balkan" - pocinje svoju ispovijest naš sagovornik.
Putem prema hotelu, prica dalje, osjecao se zadah paljevine. Na gradskoj džamiji polupani prozori, ispred džamije krv. Izgorjela vakufska kuca. Na sve strane leševi. A pred "Balkanom" prizor koji ne zaboravlja: paradiraju cetnici i to sve komšije, dojucerašnje radne kolege, školski drugovi. Medju njima Dragan Supic, predsjednik cetnicke omladine, koji svojoj pratnji naredjuje ko ce u koji autobus.
Vidim sina trenera Zubanovica, ponosan što taj dan "brani" srpski narod. Naredjuje da se maloljetni izdvoje od starijih, a mene, iako sam tek napunio petnaest godina, ubacuju u autobus koji nas, kažu, treba voziti u sabirni centar Trnopolje. Nakon krace vožnje, umjesto skretanja za Trnopolje, autobus je krenuo, kako cemo ga kasnije zvati, "putem smrti", koji vodi u rudnik Omarska. Vec na izlazu iz autobusa slijede udarci. Udara me jedan vojnickom čizmom u predjelu spolnog organa. Kada su vidjeli kako se previjam od bola, nastavljaju uz komentare da, ako preživim, "makar se necu razmnožavati". Ustajem nekako i idem u prostoriju koju smo kasnije zvali Mujina spavaona - prisjeca se naš sagovornik.
A Mujo je, prica, vec bio ubijen jer je bio nezgodan svjedok. Prvu noc u Omarskoj vidjeli su da ce to biti pakao. Neki su, u svojoj naivnosti, pokušali stupiti u kontakt sa svojim nekadašnjim prijateljima Srbima, kumovima i komšijama.
Primjecujem covjeka u uniformi. Ide brzo, a ljudi ga okružuju da pitaju šta se to dešava, šta ce biti s njima, a on vadi oružje i puca masi u noge. Srecom, promašuje. Bio je to Miroslav Kvocka. Sljedecih nekoliko dana naše komšije i radne kolege naših roditelja naprosto su se utrkivali ko ce biti okrutniji. Posebno se isticala smjena Mladje Radica zvanog Krkan - prica Prijedorcanin.
U Radicevoj smjeni, prisjeca se, bila su tri zloglasna brata Marmat za koje se ne zna koji je od kojeg bio okrutniji.
U vrijeme dok su me ispitivali, nekih metar od mene, naprosto, rastavljali su jednog logoraša. Inspektor se trudio da budem okrenut tako što cu gledati šta rade od tog covjeka. Kneževic se zvao i bio je temeljit i strog i stalno mi je prijetio. Ni on nije nikada odgovarao, premda je mnoge ljude poslao direktno u smrt - tvrdi on.
Naš sagovornik kaže da je imao nesrecu da završi u "bijeloj kuci" ili ovozemaljskom džehenemu, kako je opisuje. U sobi do njegove nalazilo se dvadesetak živih leševa. Pod je bio potopljen svježom, ali i ustajalom krvi, zidovi takodjer. Na zidovima tragovi kose, košcica od napuklih lobanja, tragovi prosutih mozgova... Gledao je, kaže, ljude odsjecenih ušiju, bez ociju, ljude kojima su po nogama, ledjima, rukama, noževima urezivali krstove i cetiri S.
Jednom poznatom prijedorskom autoprijevozniku su rezali komad po komad tijela, pocevši od obraza. Vidio sam i moje komšije Edu, Adu i njegovu suprugu kojoj su slomili noge, Nerona i ostale. Da, u logoru je bilo žena, sve sam ih poznavao i sve sam ih zavolio jer su u tom momentu, iako im je bilo puno teže nego nama – na sve nacine su zlostavljane, nama mladjima pokušale biti majke - nastavlja dalje svoju ispovijest.
Naš sagovornik sjeca se da se vozac koji je razvozio logoraše na razne strane zvao Vlado Kobaš. Neke je odvozio, navodno, u pravcu bolnice, odakle se, kaže, mnogi nikad nisu vratili. Ni on, kao ni mnogi drugi, nikad nije osudjivan niti pozivan da kaže gdje je odvozio tijela ubijenih logoraša.
Batinaši u „bijeloj kuci" bili su mahom pripadnici srpske garde koju je vodio Nikica Janjic, a za koga kažu da se ubio. Dolazili su i pripadnici interventnog voda, najcešce je tu bio Milan Gavrilovic koji se ludjacki ponašao. Dolazili su i pripadnici odreda Zorana Karlice, zatim pripadnici Stanice milicije, a poseban utisak ostavio je Duško Tadic. Logoraše koje bi, doslovce, polomili, kupali bi šmrkom s hidranta kojim se peru damperi. Mog komšiju su tjerali da grize testise Tadicevom prijatelju iz Kozarca - govori ovaj svjedok svirepih zlocina.
Krike logoraša do danas nije zaboravio. U sveopcem ludilu tih dana prisjeca se smrti Rize Hadžalica koji je ubijen zbog rijeci "bujrum". Iz njega su, prica, virile kosti i unutrašnji organi, a iz usta su mu izlazili tamna krv i s njom komadi unutrašnjih organa. I njegovo tijelo je, kaže, odvezao Kobaš.
Taj dan sam probao ljudsku krv. Logoraša do mene su poceli udarati u glavu svim i svacim. Oborio sam glavu da ne gledam. Medjutim, kada mi je katil naredio da moram gledati „šta se radi ekstremistima", tog logoraša je jedan od muctelja cizmom udario tako da mu je odnio pola nosa. U trenutku gledam rupu na glavi insana iz koje lije krv ne primjecujuci da sam i sam zaliven crvenom tekucinom i da su mi usta puna te tekucine. Iz straha da me ne udari sabljom kojom je vitlao iznad naših glava, progutao sam svu krv... - dodaje on.
Iz Omarske je naš sagovornik premješten u Trnopolje. Imao je dizenteriju, a zbog udaraca u predjelu mokracne bešike i spolnih organa mokrio je krv. Za samo šest dana smršavio je deset kilograma. U Trnopolju je upoznao mesara Lalu Šeremeta.
Nažalost, veoma kratko smo sjedili u njegovom društvu. Došao je po njega odred smrti, interventni vod. Iz plavo-bijelog Fordovog kombija prvo je izašao Mrdja pa zatim Bakin, a potom Nešo, Bjelan, vodja „Grobara" iz Prijedora, Dragan Bogunovic i Ritan, vodja „Delija". Prilaze mu i tjeraju ga u kombi. Otišao je Lale i nadjen je tek prije nekoliko godina u grobnici u Starim Kevljanima - prisjeca se svjedok.
Naš sagovornik posebno se sjeca Zorana Karlice, njegovog zamjenika Petrovica, zlocinca Darka Mrdje i Zorana Žigica, za koga kaže da ga je možda u cinjenju zlocina pretekao jedino Milan Lukic iz Višegrada. Pamti Miroslava Kvocku i Mladju Radica, koji su, nažalost, pušteni na prijevremenu slobodu. Pamti sve mucitelje koji su u logorima ostavljali pustoš, medju kojima i pripadnike regularne policije u Prijedoru.
Kako kaže, danas kada dolazi u Prijedor i posjecuje šehidska mezarja, posjecuje one s kojima je dijelio i pod i nebo, sa kojima sam dijelio više zla nego dobra...
Volim kad sam sam s njima. Tišina. Ne pricam ja, a ni oni, ali se razumijemo. Cesto povedem svoju djecu da ih upoznaju. Da upoznaju te divne ljude koji su bili ukras Prijedora - zakljucuje on.
I tajac. Jedan od mnogobrojnih mucenika prijedorskog pakla samo je djelimicno progovorio o mucenju i muciteljima. Progovorio je u nadi da ce pravda, ipak, zakucati na prijedorska vrata.
Naš sagovornik se posebno sjeca Branka Egica, sina prijedorskog zubara koji je život Bošnjaka tih dana rata, kaže, pretvarao u pakao. Svakodnevno je, prica, prolazeci pored muslimanskih kuca psovao, pucao, prijetio da ce baciti bombu na ovu ili onu kucu. I majka mu je, kaže, jedno jutro osvanula u uniformi i naoružana.
Kako kaže naš sagovornik, orgijali su po Prijedoru i Cvarak, Rakac poznat kao motorista... Prema njegovim rijecima, još neki od njih su Drago i Rajko iz Zagrada, Nikica Janjic, braca Banovic i, zasigurno, najgori od svih gardista Zoran Žigic. Taj je, kako kaže, izmedju ostalih, u Omarskoj ubio taksistu Omera iz Starog Grada, dok je Mico iz „Trgoprodaje“ imao pedigre ubice koga su se bojali i sami Srbi.
Po Prijedoru danas slobodno šeta instruktor i ucitelj zlocinaca iz interventnog voda Milan Gavrilovic. Dragan Bogunovic je pobjegao. Sreja cetnik se posebno isticao u torturi svojih komšija sa Skele. Krvnike Marmate iz Omarske više niko ne spominje. Slobodan Kuruzovic, upravnik logora Trnopolje, nikad nije priveden. Bjelana, Nešu, Ritana, Predojevica, Savina iz nebodera u Šetackoj ulici, takodjer, niko ne spominje, a dobrano su doprinijeli da se danas iz Tomašice vade tijela Bošnjaka i Bošnjakinja svih uzrasta - navodi naš sagovornik..
Petak, 6. Septembar 2013
Otkrivena jedna od najvecih masovnih grobnica u posljednjih 10 godina
Tokom provodjenja ekshumacije po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, danas je na lokalitetu Tomašica u blizini Prijedora otkrivena velika masovna grobnica s posmrtnim ostacima velikog broja žrtava. Kako prenosi novinar Anadolu Agency rijec je o jednoj od najvecih masovnih grobnica na podrucju Bosanske krajine u posljednjih 10 godina.
Masovna grobnica bila je skrivena vještackim nasipima zemlje, a detaljnim kopanjem otkriven je citav sloj tla, od nekoliko metara, sastavljen od nagomilanih posmrtnih ostataka. Istražitelj Tužiteljstva BiH nalazi se na terenu, gdje koordinira rad svih osoba ukljucenih u proces ekshumacije'', saopceno je iz Tužilaštva BiH.
Prema prvim procjenama, grobnica krije više desetina žrtava, a tacan broj i identitet žrtava, bit ce utvrdjen detaljnim iskopavanjima i utvrdjvanjem identiteta, raspoloživim forenzickim metodama.
Prema prikupljenim dokazima, u masovnoj grobnici su tijela žrtava bošnjacke i hrvatske nacionalnosti sa podrucja Prijedora i okoline, koje su ubijene u ljeto 1992. godine. Radi se primarnoj masovnoj grobnici i zasigurno jednoj od najvecih na podrucju Bosanske krajine'', saopceno je.
Tužilaštvo BiH i ostale institucije ukljucene u proces ekshumacije, poduzimaju intenzivne aktivnosti na osiguranju navedene lokacije, te organiziranju procesa iskopavanja žrtava, njihove dalje sudsko-medicinske obrade i utvrdjivanja identiteta.
Do sada su pronadjene i identificirane 2.082 prijedorske žrtve, a još uvijek se traga za oko 1.200 bošnjackih i hrvatskih žrtava ubijenih u toku proteklog rata na podrucju Prijedora.
Subota, 20. Juli 2013
Zajednicki ispracaj za 48 prijedorskih Bošnjaka
Porodice stradalih, prijatelji, rodbina i preživjeli stradalnici danas su se na stadionu Poljana u Prijedoru, na 12. dan mjeseca Ramazana i jedanaestoj kolektivnoj dženazi, s velikim bolom i tugom oprostili od 48 ubijenih prijedorskih Bošnjaka ciji su posmrtni ostaci ekshumirani iz preko 20 masovnih i pojedincnih grobnica i identifikovani u Šejkovaci kod Sanskog Mosta.
Medju žrtvama su najstariji šehid Muharem Grozdanic koji je ubijen u 68 godini i najmladja petnaestogodišnja djevojcica Zlata Hrnic čiji su posmrtni ostaci nadjeni u grobnici u Vukosavlju stotinama kilometra daleko od mjesta stradanja.
Smail Bešic oprostio se od svoja tri brata, Hase i blizanaca Nihada i Suada, Besima i Mirsad Kadiric od dva brata Samira i Ferida, Ismet Dedic i Senada Cirkic od roditelja Rejhana i Razije Sikiric.... Medju ubijenim su i tri žene i tri maloljetna šehida...cija je imena procitala djevojcica Emina Delkic.
U ime porodica od šehida se u potresnim stihovima oprostila Mitheta Delkic.
Klanjanje dženaze za nevino ubijene prijedorske Bošnjake predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovic koji je kazao „da nažalost danas ovdje u Prijedoru svjedocimo o zlu koje se dogodilo.“
Trebali smo svjedociti o dobru, ali svjedocimo zlocinu koji se dogodio nad nevinim ljudima. Ove naše dženaze koje obavljamo od Srebrenice do Prijedora su u stvari naše svjedocenje i naše podsjecanje koliko ljudsko zlo može biti veliko, koliko može biti snažno i koliko mu se trebamo svi zajedno odupirati. Pred nama je vrijeme kada trebamo spoznavati zlo i njemu se okretati hrabrije i pokušati ga pobijediti u sebi, a onda ga sprecavati i oko sebe, kazao je u Prijedoru reis Kavazovic i porucio „da trebamo biti bolji ljudi, da trebamo jedni prema drugim osjecati bliskost i jedni prema drugima ciniti dobro“ .
Prisutnim su se obratili i Merzuk efendija Hadžirušidovic, glavni imam Medžlisa IZ Prijedor, te bihacki Muftija Hasan efendija Makic.
Nakon zajednicke dženaze tužne povorke s tabutima ubijenih prijedorskih Bošnjaka uputile su se na osam šehidskih mezarja, u Bišcane, Carakovo, Hambarine, Kamicane, Rakovcane, Rizvanovice, Skelu i Zecove gdje su žrtve konacno našle smiraj.
Ubijeno preko 1.800 nevinih ljudi
Posljednjih nekoliko godine kolektivne dženaze u Prijedoru organizuju se na 20. juli , kako bi se pažnja nadležnih istražnih organa ali i društva u cjelini skrenula na zlocin koji je pocinjen u šest naselja s lijeve obale Sane kod Prijedora. Od 20. do 25 jula 1992. godine ovdje je ubijeno preko 1.800 nevinih ljudi, medju kojim nemali broj djece, žena i staraca i sa svojih ognjišta protjerano oko 15.000 Bošnjaka.
Nedelja, 7. Juli 2013
Kupljene stolice, stolovi i paviljoni
Da mještani Alagica (Džemat Bišcani) nezaboravljaju svoje mjesto ponovo su pokazali akcijom prikupljanja novcanih sredstava za stolice, stolove i paviljone. Nakon sto su prije dvije godine izgradili Turbe u znak i sjecanje na žrtve masakra 20 jula 1992, svake godine 23 jula se vec tradicionalno obilježava ovaj dan ucenjem jasina. Za potrebe održavanja ovog skupa Raza Zolic-Alagic je pokrenula akciju iz kojih sredstava su kupljene sedamdeset stolica, dvije garniture stolova i klupe zatim cetiri paviljona i zasadjena su cetiri cempresa i tri stabla ukrasnog drveca. Ujedno se zahvaljuje svima onima koji su uzeli ucešce u ovoj akciji.
Imena ucesnika mozete pogledati ako kliknete na naslov.
BT
Petak, 5. Juli 2013
Prvi dan ramazanskog posta u utorak 9. jula
Prvi dan mjeseca Ramazana i pocetak posta je u utorak, 9. jula, javila je MINA. Prema Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH, ovogodišnji mjesec Ramazan ima 30 dana i završava se 8. augusta, kada nastupa Ramazanski bajram
Ramazan je deveti mjesec hidžretskog kalendara koji muslimani i muslimanke provode u postu od zore do zalaska sunca, nastojeci steci Allahovo zadovoljstvo, moralno procišcenje i duhovnu snagu.
U ovom odabranom mjesecu nalazi se noc Lejletu-l-kadr, u kojoj je ljudima pocelo spuštanje Božije objave Kur'ana i nocBedra, historijskog dogadjaja koji je snažno usmjerio povijest islama.
Muslimani Bošnjaci, pored posta i klanjanja teravih-namaza od dvadeset rekata, Ramazan provode nastojeci što više uciti i razumijevati kur'anski tekst, prisustvovati mukabelama, družiti se na zajednickim iftarima i sehurima, razvijati duh medjusobne solidarnosti i izvršiti obavezu koja proistice iz propisa zekata i sadekatu-l-fitra.
Islamska zajednica u BiH ce tokom mjeseca Ramazana realizirati brojne aktivnosti koje, izmedju ostalog, ukljucuju posjete džematima i druženje s džematlijama, održavanje prigodnih predavanja i programskih sadržaja povodom mubarek noci.
Subota, 25. Maj 2013
Logorašima zabranjeno obilježavanje godišnjice osnivanja "Trnopolja"
Preživjeli logoraši i porodice stradalih planirali su sutra, 26.maja na prostoru nekadašnjeg logora Trnopolje obilježiti 21 godinu od njegovog formiranja, medjutim to im je onemoguceno "jer za to nisu dobili saglasnost nadležnih organa".
Ispoštovali smo zakonske odredbe i u utorak 22. maja dostavili Stanici javne bezbjednost Prijedor zahtijev za odobrenje organizovanje skupa, ali smo dobili odgovor da saglasnost daje gradska administracija, pošto je vlasnik prostora grad Prijedor.
Od njih smo juce u 15.45 sati, dakle poslije završetka radnog vremena (15.30), pismeno informisani da nisu nadležne ovom pitanju.
Pošto je danas neradni dan nismo u mogucnosti da ispoštujemo zakonske odredbe i ponovo uputimo zahtijev za odobrenjem za održavanje skupa ,ali i da jesmo, nije nam jasno kome bi trebali da se obratimo, tako da cemo danas putem javnih medija obavjestiti naše clanove i porodice stradalih o otkazivanju skupa, " rekao je Mirsad Duratovic, predsjednik Udruženja logoraša "Prijedor 92“, koje je sa Udruženjem logoraša "Kozarac“ planirao organizovati skup.
Dodao je da je ovaj slucaj pokazao da su njihova nadanja da je vlast ovog grada davanjem saglasnosti da se 23. maja postavi instalacija na glavnom gradskom trgu kojom bi se obilježilo stradanja 256 žena i deset djevojcica u proteklom ratu, krenula drugim pravcem, bila neralna.
Logor “kao i logori smrti“ Omarska i Keraterm formirani su 26.maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba Opštine Prijedor.
Njegovi prvi zatocenici bili su žitelji nesrpske nacionalnosti sa podrucja kozaracke regije, potom su u njega dovodjeno i mještani iz drugih prijedorskih naselja sa bošnjackom i hrvatskom vecinom, kao i gradsko stanovništvo.
Prema podacima Haškog tribunala kroz njega je prošlo 23 hiljade lica i za razliku od logora u Keratermu i Omarskoj, gdje su uglavnom bili zatoceni muškarci, u Trnopolju su bila zatocena i djeca.
Po brutalnosti ostao je u sjeni druga dva logora, ali su i u njemu primjenjivane nevidjene torture nad zatocenicima i vršena pojedinacna njihova ubistva, ali do sada za to niko nije procesuiran.
Iz ovog logora u augustu 1992. godine izvedeno je blizu 200 logoraša koji su ubijeni na Koricanskim stijenama.
Cetvrtak, 16. Maj 2013
U Kozarcu uhapšena dva Bošnjaka
Samir Alukic - Cebulja ( 46) i Fikret Hirkic ( 56) oba iz Kozarca, uhapšena su jutros u Kozarcu zbog sumnje da su na tom podrucju 1992. godine pocinila ratni zlocin nad Srbima, receno je Srni u policiji manjeg entiteta.
Njih su uhapsili pripadnici Centra javne bezbjednosti Banja Luka. U toku je kriminalisticka obrada nad uhapšenima. Oni ce nakon toga biti predati Okružnom tužilaštvu Banja Luka na dalje postupanje.
Na vijest o hapšenju reagovao je Kozarcanin Nedžad Bešic, odbornik SDA u gradskom parlamentu, koji je rekao „da nema detalja o tom zbog cega su uhapšeni no da je uvjeren u njihovu nevinost“.
Maja Djakovic – Vidovic, portparol Okružnog Tužilaštva iz Banje Luke, rekla je da ce više detalja o ovom hapšenju, kao i o tom da li ce Alukicu i Hirkicu biti odredjena mjera pritvora ili ce biti pušteni na slobodu biti poznato tokom dana. Alukic i Hirkic bice saslušani u Okružnom Tužilaštvu u Banja Luci.
Nedelja, 31. Mart 2013
Monstrum s Grbavice osudjen na 45 godina zatvora
Pred Odjelom I za ratne zločine Suda BiH danas je optuženom Veselinu Vlahovicu Batku izrecena maksimalna kazna zatvora od 45 godina za krivicno djelo zlocini protiv covjecnosti.
Vlahovic kao pripadnik paravojnih snaga tzv. srpske republike BiH, vršio je progon nesrpskog stanovništva u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovacici.
U okviru progona na nacionalnoj, etnickoj i vjerskoj osnovi, Vlahovic je pocinio više od 30 ubistva, odvodjenja u ropstvo, silovanja, protupravna zatvaranja, fizicka i psihicka zlostavljanja, pljacke, te prisilne nestanke nesrpskog stanovništva.
Petak, 15. Mart 2013
Biscanski efendija Hilic veoma trazen u Krajini
Cijela Krajina vec danima bruji o obeštecenju za efendiju Fahrudina Hilica, kojem su džematlije Todorova u blizini Velike Kladuše platile više od 3.000 maraka da bi se vratio za glavnog imama u selu!
Hilic je mjesto imama u selu Todorovo naslijedio od rahmetli oca, efendije Hasana Hilica te je ovu funkciju obnašao pune dvije godine. Medjutim, cetvorica džematlija odlucila su da ga smijene te su mu stvarali pritisak, pricaju mještani Todorova, pa je Hilic sam ponudio ostavku.
Nedugo zatim Hilic se kandidirao za mjesto imama u selu Polje, takodjer u blizini Velike Kladuše, te je s njima potpisao ugovor o zaposlenju. Ovakva informacija nije se svidjela mještanima Todorova te su insistirali da se Hilic vrati u njihovu džamiju.
Kako nam je prenio jedan stanovnik iz Todorova i redovni džematlija, razocarano stanovništvo ovog mjesta u Krajini željelo je vratiti svog efendiju ne pitajuci za cijenu.
S obzirom na to da je efendija Hilic imao ugovor za obavljanje funkcije imama u Poljima, gdje se ni tamošnje stanovništvo nije željelo odreci njegovih usluga, bili smo primorani platiti neku vrstu obeštecenja za njegov povratak - kazao nam je jedan mještanin Todorova.
Mještanin nam je dalje otkrio da su platili više od 3.000 maraka za povratak Hilica u džamiju u Todorovu te da je nakon toga Fahrudin raskinuo ugovor s džematom u Poljima.
Rahmetli efendija Hasan bio je vrlo cijenjen, tako da i njegov sin Fahrudin obavlja svoj posao veoma korektno. Djeca ga vole, a i poštuje ga vecina džematlija. Zbog toga nismo pitali za cijenu, samo da našeg efendiju vratimo gdje mu je mjesto - dodao je mještanin Todorova.
Subota, 2. Mart 2013
Na mezarju u Prijedoru dva nišana polomljena, a jedan iščupan
Jasim Kuckovic, zadužen za održavanje gradskog mezarja u naselju Pecani u Prijedoru policiji je jutros oko sedam sati prijavio incident u kojem su, najvjerovatnije tokom prošle noci, nepoznati vandali polomili dva i išcupali jedan nišan s imenima ukopanih Samke Grozdanic, Esvada Ališica i Fatime Trepic.
To se dešavalo i prije a posljednji put prije tri godine - rekao nam je Jasim.
Policija iz Prijedora obavila je uvidjaj.
Nedelja, 17. Februar 2013
Pola miliona bh. gradjana postat ce državljani EU
Prema nezvanicnim procjenama, državljanstvo Hrvatske ima oko 87 posto Hrvata u BiH. Doda li se tome znacajan broj Bošnjaka iz, uglavnom, bihacke regije i Srba koji su iz Hrvatske izbjegli u BiH, procjenjuje se da ce više od pola miliona bh. gradjana 1. jula ove godine postati gradjanima Evropske unije!
Prema informacijama "Deutsche Wellea", zahvaljujuci hrvatskoj putovnici, sva prava koja imaju gradjani Hrvatske imat ce i gradjani Bosne i Hercegovine koji imaju hrvatsko državljanstvo, a to se odnosi i na zapošljavanje i slobodu kretanja.
Velike povlastice imat ce i studenti. Polagat ce pravo na studiranje na univerzitetima u EU pod istim uvjetima kao i državljani zemlje clanice u kojoj se nalazi fakultet.
Kao državljani EU, hrvatski državljani s prebivalištem u BiH moci ce se obracati Evropskom parlamentu, imat ce pravo na diplomatsku zaštitu clanica EU u trecim zemljama, kao i mnoga druga prava, što ce im donijeti znacajne prednosti.
